Immortelle, naizgled jednostavna i neugledna biljka, jadranski drač, krije iznimne cvjetove – immortelle, besmrtne, bezvremenske. Unazad nekoliko godina smilje je postala biljka od velike važnosti za farmaceutsku industriju upravo zbog svojeg regenerativnog, anti-age svojstva. Besmrtnost smilja očituje se već u njenom staništu, raste na kamenjaru, na suhom tlu gdje bi rijetko koja biljka ovakvih kvaliteta mogla narasti. Ipak svojom zlatnom bojom kao da želi oponašati sunce usred ništavila i dokazati da je njoj baš tu mjesto.
RASPROSTRANJENOST I STANIŠTE
Helichrysum arenarium je botaničko ime smilja, a dolazi od grčke riječi ήλιος (sunce) i χρῡσός (chrysos, zlato). Rod Helichrysum (obitelj Asteraceae) obuhvaća oko 600 vrsta, najčešće ljekovitih i aromatičnih, rasprostranjenih diljem svijeta. Najčešće imaju cvjetove žute boje što objašnjava i grčki naziv smilja. Sve vrste su kserofiti; biljke prilagođene suhom staništu brojnim mehanizmima koji im omogućuju zadržavanje vode i hranjivih tvari. One su i heliofiti; biljke koje žive na osunčanim mjestima. Rasprostranjene su na Srednjem mediteranu, u Južnoj Africi i Sjevernoj Africi, Zapadnoj Aziji i Jugoistočnoj i Jugozapadnoj Europi. Rastu na suhom kršu i pješčanom tlu podno planina.
BOTANIKA
Smilje je biljka iz porodice glavočika i cvjeta od lipnja do srpnja. Listovi imaju jak, aromatičan miris. Mala je, grmolika i višegodišnja biljka sa uskim, zeleno-srebrnastim, dlakavim listovima i malim, sitnim žutim i suhim cvjetovima koji rastu u cvatu. Dvodomna je biljka. Kada se rano ubere i posuši, cvjetovi zadržavaju svoju žutu boju. Mogli bi se ponovo podsjetiti da je ta biljka doista u svim potankostima – besmrtna.
KEMIJSKI SASTAV I KOMERCIJALIZACIJA
Esencijalna ulja smilja sadrže brojne kemikalije kao monoterpene (a-pinen, b-pinen, d-limonen), seskviterpene (b-karofilen, a-kariofilen, ϒ-kurkumen, italicen), alkohole (linalol, geraniol, nerol, furfurol), estere (neril acetat 20-50%, geranil acetat), ketone (dion, italidion, b-diketon) i fenole (eugenol). Monoterpenski ugljikovodici kao što je a-pinen djeluju protuupalno. Esteri, od kojih je najzastupljeniji neril acetat, dobri su cikatrizanti, drugim riječima, odgovorni su za regenerativnu moć eteričnog ulja smilja. Osim neril acetata važno je spomenuti da eterično ulje sadrži i italidione koji spadaju u vrstu ketona sigurnih za korištenje koji, za razliku od većine ketona, nisu toksični. Italidioni također sudjeluju u regeneraciji, a rijetko se kada nalaze u drugim biljnim vrstama. Ipak, udio pojedinih komponenata eteričnog ulja može varirati ovisno o vremenu berbe i o uzgoju. Eterično ulje smilja branog u lipnju sadrži više seskviterpena, a manje a-pinena, dok smilje brano u kolovozu sadrži više a-pinena. Udio italidiona najmanje varira u sastavu, a kreće se između 0,5-2%. Cvijet sadrži svega 0,05% eteričnog ulja stoga ne čudi velika potražnja za smiljem, jer za jedan kilogram ulja potrebno je oko tonu cvjetova. Nažalost, divlji berači doslovno istrebljuju smilje s Jadrana jer se najčešće ne drže prakse branja biljke u fazi cvatnje, kada je najbogatija eteričnim uljem, već ju beru odmah po početku zakonske sezone branja. Zbog neprimjerenog branja smilja, prošle su godine opustošena čitava staništa. Grmovi smilja ostali su suhi i polomljeni. Mnogi su grmovi porezani prenisko zbog čega neće moći iznova potjerati mlade, zeljaste izbojke. Od ove je godine Ministarstvo zaštite okoliša i prirode reguliralo vrijeme branja i u potpunosti zabranilo branje smilja (Helichrysum italicum (Roth) G. Don) u komercijalne svrhe na otocima Krku, Rabu, Cresu, Lošinju i Pagu. Za područjima na kojima je 30-50% grmova u punom cvatu i na kojima je dopušteno branje propisana su pravila: smije se brati samo nadzemni dio bilje i to ručnim alatima (bez motornih ili mehaničkih pomagala) te je dopušteno ubrati najviše 2/3 pojedinog grma koji je u punom cvatu tako da se 1/3 biljke ostavi neodrezano. Također, ako su na nekom području vidljivi tragovi prethodnog sakupljanja, daljnje je sakupljanje zabranjeno. Ove su odluke donesene u svrhu očuvanja i oporavka staništa smilja.
KORIŠTENJE
Smilje ima jak, zavodljiv, slojevit ali i umirujuć miris zahvaljujući omjeru i vrsti kemijskih spojeva koji ga grade. Eterična ulja smilja koriste se za aromaterapiju, anti-age pripravke, regeneraciju tkiva, proširene i upaljene vene, tromboze, popucale kapilare, ožiljke, strije, psorijazu, reumatski artritis. Popis korisnih uloga smilja je dug, ali postoji vrlo malo znanstvenih podataka o djelovanju eteričnog ulja smilja. No, ipak, kažu da kap eteričnog ulja na mjestu udarca može zaustaviti nastanak modrice ili pak da se za ožiljke i strije koristi eterično ulje u kombinaciji s eteričnim uljem širokolisne lavande i biljnim uljima ruže, nevena i kantariona. Za njegu zrele kože koristi se u kombinaciji s eteričnim uljem kamilice, a za krvožilni sustav i popucale kapilare koristi se u kombinaciji s eteričnim uljem čempresa. Može se koristiti u sastavu krema za njegu suhe, zrele kože i za regeneraciju i pomlađivanje, a dodatni bonus je i umirujući učinak smilja na kožu. Hidrolat smilja najčešće dolazi kao nusprodukt destilacije smilja vodenom parom, a djeluje protuupalno, antiinfektivno, smirujuće i regenerirajuće. Smilje se koristi i u fitoterapiji i to kao čaj ili tinktura. Djeluje kao koleretik i diuretik. Također se može koristiti za liječenje anoreksije, grčeva, bolesti jetre, a prema pučkoj medicini, može se koristiti i protiv zadržavanja vode u tijelu. Preporučeno doziranje prema KOM (Commission E) je 3 grama cvijeta na dan. Kontraindikacije mogu iskusiti ljudi koji imaju žučne kamence (KOM) jer prisutnost žučnih kamenaca može dovesti do jakih grčeva u želucu (PHR, PDR for Herbal Medicine). (James A. Duke, (2002). Handbook of medicinal herbs)
MACERACIJA
Maceracija je zgodan postupak za ekstrakciju korisnih molekula iz krutog biljnog materijala u neko otapalo. Da bi se molekule oslobodile iz biljnog materijala, potrebno je svladati međumolekulske sile jačim ili brojnijim privlačenjima. Oslobađanje molekule iz unutrašnjosti čvrste faze moguće je uz pretpostavku da ju otapalo natopi i tako prodre u blizinu željenih spojeva. Proces se može ubrzati usitnjavanjem krutog materijala i zagrijavanjem. Taj princip je vrlo koristan kada se radi o maceraciji. Svježi ili suhi biljni materijal se uranja u biljno ulje tj. otapalo. U velikoj većini slučajeva biljna ulja puno bolje „izvlače“ aktivne sastojke iz biljnog materijala nego što je to slučaj s npr. vodom. Pri tome je važno naglasiti kako su ulja i masti lipidi koji se ne otapaju i vodi, slabo otapaju kisik, ne hlape i nisu lako kvarljiva (pod utjecajem mikroorganizama). Ovisno o vrsti ulja koje se odabere za maceriranje i o njegovim karakteristikama, maceriranje može biti dvostruko korisno; osim što ulje već samo po sebi može imati korisnu ulogu (hrani kožu i sprečava isušivanje), u njega se i ekstrahiraju aktivne supstance iz biljnog materijala. No, nisu sva ulja pogodna za maceraciju. Najbolje je odabrati stabilna biljna ulja koja ne oksidiraju lako, a poželjno je da budu hladno prešana i nerafinirana. Rafinirana ulja dobivena vrućim tiještenjem su često nestabilnija jer u procesu izrade dolazi do oksidacije polinezasićenih masnih kiselina pri čemu nastaju hlapljivi aldehidi, ketoni i kiseline koji daju neugodan, užegli miris. Hladno prešana ulja su daleko kvalitetnija, a hladno prešanje (na 60-65°C) omogućuje očuvanje svih korisnih sastojaka ulja. Nerafinirana ulja su u pravilu kvalitetnija jer su hranjivija i ljekovitija. Proizvode se bez upotrebe kemikalija za neutralizaciju i vezanje obojenih tvari. Ipak, ulja kao što u rižino i pamučno, sadrže toksične tvari te se u kozmetičke svrhe koriste samo u rafiniranom obliku. Na tržištu postoje i visokokvalitetna ulja dobivena procesom ekstrakcije superkritičnim ugljičnim dioksidom. U tom procesu se biljni materijal uopće ne zagrijava što omogućuje još bolje očuvanje osjetljivih sastojaka ulja. Važno je uočiti da je i kvaliteta macerata to bolja što je bolja kvaliteta ulja jer ulja otapaju tvari koje se dobro upijaju u kožu. Najpoželjnije je koristiti ulja kao što su maslinovo, lješnjakovo, bademovo, a valja izbjegavati laneno ulje i ulje boražine koja se lako kvare i osjetljiva su na povišenu temperaturu. Biljke mogu biti svježe ubrane ili osušene, ovisno o vrsti. Materijal za maceriranje se stavlja u staklene posude, prelije uljem i stavlja na svjetlo. Macerirani biljni materijal valja miješati (jer se tako ispušta dio vlage koje je bilje ispustilo), a posuđe i žlicu držati čistima kako bi se spriječio razvoj plijesni. Maceracija se može pratiti po promjeni boje ulja, a vrijeme potrebno za ekstrakciju tvari ovisi o tome je li biljni materijal svjež ili osušen, maceriraju li se cvjetovi, listovi ili korijen i sl. Dobar znak da je maceriranje uspješno je promjena boje biljke i ulja; biljni materijal posmeđi, a ulje dobiva na boji. Proces okvirno traje od 3-5 tjedana. Nakon završetka procesa biljni se materijal procijedi, a macerat stavlja u staklenku na 24 sata koliko je potrebno da se nepoželjne nečistoće slegnu. Nakon toga se macerat dekantira, stavlja na tamno i hladno mjesto i et voilà!
MACERAT SMILJA
Macerat smilja je vrlo jednostavno napraviti. Sve što je potrebno za izradu su veća, okrugla, duboka posuda, staklena teglica, ulje po izboru te posušeno smilje. Poželjno je da je smilje ubrano u vrijeme cvatnje i da su cvjetovi jarke žute boje te da su ubrani samo cvjetovi. Najbolje je cvijeće brati na sunčani dan, ujutro nakon što rosa ispari s njega, a prije popodnevnih vrućina. Cvjetove treba posušiti u roku od 24-48 sati jer koncentracija korisnih tvari naglo opada nakon branja. Suho smilje se izdrobi u većoj dubokoj posudi i potom stavlja u čiste, oprane, dobro osušene, staklene teglice (mogu se i sterilizirati u pećnici na 200°C na 5 min.) koje se napune uljem toliko da prekriju cvjetove. Staklenku treba dobro zatvoriti i staviti na sunce i jednom dnevno promiješati. Za maceraciju preporučam ulje koštica marelice koje je bogato vitaminima i mineralima, a teksturom je lagano i brzo se upija u kožu. |
ŠTO S MACERATOM?
Macerat se može koristiti sam za sebe, namazati na kožu i čekati da se upije, ali ja ne volim masne mrlje po koži, zato sam napravila balzam! Balzami su odlični jer se lakše mogu uskladištiti i koristiti, okluzivni su, odnosno stvaraju zaštitni film na koži koji ne mora nužno biti „težak“. Upravo zbog zaštitnog sloja se koriste za suhu, ispucalu kožu, opekline, rane i ožiljke, a u ostalom, kao što je prethodno objašnjeno, smilje je regenerativno pa je odlično za korištenje u formi balzama. Pogotovo je praktično jer ako se smilje ubere početkom lipnja, do srpnja možete napraviti macerat i završiti balzam, taman kada krenu prečesta izlaganja jakom suncu ili česta boravljenja u prirodi zbog čega se na koži mogu pojaviti opekline i rane, a odlično je i kao repelent.
RECEPT
100 mL macerata smilja 20 mL (velika žlica) pčelinjeg voska 5 mL eteričnog ulja lavande 0,2 g vitamina E ili neki drugi antioksidans (CO2 ekstrakt ružmarina ili kadulje) posudica za balzam (poželjno kutijica od kreme jer je u njoj balzam manje izložen svjetlosti) Macerat i pčelinji vosak se zagriju u parnoj kupelji. Kada se vosak u potpunosti otopi testiramo konzistenciju: kapnemo jednu kap na ohlađeni tanjurić. Kada se kapljica ohladi, prstom se provjerava tekstura. Ako je kapljica premekana, smjesi dodajemo voska, a ako je pretvrda, ulja dok se ne postigne željena tekstura. Balzam skinemo s plamenika, dodamo vitamin E i ostavimo da se hladi na sobnoj temperaturi. Nakon cca. 5-10 minuta, kada se počne stvrdnjavati na rubovima posude, dodati eterično ulje. Dobro promiješati i staviti u čiste posudice. Tako spravljen balzam može stajati minimalno 3 mjeseca, a ako ga držite u hladnjaku i duže. Balzam nije pogodan za masnu kožu jer pčelinji vosak može biti „pretežak“ na koži. Balzam bi se trebao stvrdnuti dovoljno da ga možete prstima namazati na kožu, a bez da bude „tekućast“. | |
P.S.
Ako ne želite čekati 3 tjedna za macerat, maceraciju možete provesti i u vrućem tako da smjesu bilja i ulja dodatno zagrijavate i time pospješite bržu ekstrakciju tvari. Smjesa se zagrijava na parnoj kupelji na temperaturi između 60°C i 70°C stupnjeva, a trajanje ovisi o materijalu. Maceracija se može provjeravati tako da se prati promjena boje ulja i biljnog materijala. Kada ulje dobije koncentriraniju boju, a bilje posmeđi, proces je gotov.
Linkovi za korišteni materijal:
http://kosarica.hr/index.php?route=product/product&product_id=566
http://kosarica.hr/index.php?route=product/product&product_id=1243
http://kosarica.hr/index.php?route=product/product&product_id=1608
Ako ne želite čekati 3 tjedna za macerat, maceraciju možete provesti i u vrućem tako da smjesu bilja i ulja dodatno zagrijavate i time pospješite bržu ekstrakciju tvari. Smjesa se zagrijava na parnoj kupelji na temperaturi između 60°C i 70°C stupnjeva, a trajanje ovisi o materijalu. Maceracija se može provjeravati tako da se prati promjena boje ulja i biljnog materijala. Kada ulje dobije koncentriraniju boju, a bilje posmeđi, proces je gotov.
Linkovi za korišteni materijal:
http://kosarica.hr/index.php?route=product/product&product_id=566
http://kosarica.hr/index.php?route=product/product&product_id=1243
http://kosarica.hr/index.php?route=product/product&product_id=1608